1. |
Čuvar samoće
03:22
|
|||
Ogolim riječi, samo vjetar ostane,
progutam vrisak i prećutim: "Dosta je!"
Nacrtam misli, oblici se ne vide...
Zidovi glave vape da se prekreče.
Najjače grizem kad sam sam.
Nekada jako sanjam, vrijeme prekinem,
oduzmem vazduh, nebo samo ostane.
U polju divlja kruška nokte ističe...
Zamahnem jutrom - bijele vrane polete.
Najjače grizem kad sam sam.
|
||||
2. |
Svijet je opet plav
03:42
|
|||
Kad te stvarno zovem
i teško zastanem
veži bijesne snove
to čas posla je.
Žuri da podijeliš
tanak zaborav,
jer sve je opet hladno
i svijet je opet plav.
Učini da se javi
(jer slab eho čujem sad)
zaborav taj blagi
iz kanona našeg sna.
|
||||
3. |
Radost novog tla
04:04
|
|||
Izgorjeli pikseli na mapi,
uzalud traži gdje sam ja.
Treba joj nulte vasione
pozicijalna numera.
Treba joj nulta vasiona.
Uzalud traži gdje sam ja.
Da li ona sm'je da lomi mrak?
Ja ne želim radost novog tla.
Odlazi pokorno da mijenja
zemlju i vodu, nebo, zrak.
Razapet bijesno hitam glavu,
zubima hvatam njezin frak!
Treba joj nulta vasiona
Uzalud traži gdje sam ja.
Da li ona sm'je da lomi mrak?
Ja ne želim radost novog tla.
|
||||
4. |
Sjaj
03:38
|
|||
Prijatan, potpuno polovičan,
bolestan, zavisno trenutan.
Prolazni mir je pogubni sjaj.
Krpiš rupu, zakrpiš laž.
Zategnut kez, umor pokriven je.
Oštricom sjam, tumor zastrašujem.
Prolazni mir je pogubni sjaj.
Krpiš rupu, zakrpiš laž.
|
||||
5. |
Špageti fajt
04:23
|
|||
Ugruvan sav, poput vječno uposlenog kaskadera,
zaglušen, ja praznim magacine due pistoljera.
Prašnjavi dim lijepi se za zjene, pažnju da mi skrene...
Dok traje fajt, derem oko sebe nedostojne sjene.
U snu sam dao namjenu
svog ropskog srca plamenu.
Hel jea!
Tišine sklad vraća me u stanje napetosti nerva,
osjećam da, nije gotov bal za mia pistoljera.
Kroz ovaj muk čujem kikot rasijanih bolesnika...
Ne slute da, dok izvire, moja iglica već klika.
U snu sam dao namjenu
svog ropskog srca plamenu.
Hel jea!
U snu sam znao namjenu!
|
||||
6. |
Polifoni pozivi
04:01
|
|||
Normala nas vraća sve na traku
ja se borim svakim gestom
da ne stanem gdje sam bio.
Dolaze mi simpatična bića
sa zakašnjenjem nose
neke stare nove stvari.
Ja ih gledam poprijeko i strogo
očekujem priznanje
da mi kradu vrijeme.
Dobijam samo mrzovoljne riječi
ja treba da shvatim
da je sve do mene.
Polifoni pozivi
Uviđam blagu nesigurnost
i planiram bjekstvo
kroz tu malu šansu.
Trudim se, uzalud, jer brzo
svi se oko mene roje,
baš su zapeli za svoje
Kidaju materiju s mene
hoće kožu da mi svuku
kosti da izvuku.
Gomilam glasove u mozgu
ako svaku boju pamtiš
jednom čućeš samo buku.
Polifoni pozivi
|
||||
7. |
Čudesan smijeh
04:03
|
|||
Poslednji slet, krilima oduzet dah,
žari se žalom svijet, umire nesmiren, star.
I budi svet, riječima krunisan car,
vječit i klet samar na grbači dar
Jedna riječ slijedi drugu
upisujući se u krugu.
Jedna riječ drugu steže
Ko omčom ispod vrata veže.
Iza stare planine od sira
koju su davno pojeli vuci,
u najdaljem kutku svemira
čuju se neki čudesni zvuci.
Čuje se smijeh, čudesan smijeh.
|
||||
8. |
s-Lavina
03:34
|
|||
Nemiran dah, zamagljen stan...
Savladan strah stavljam u dlan.
Dok osvjetljavaš mrak, ljulja se stolica.
Ja sam nevaljali đak, ti pedagogica.
Kažeš mi :"Haj!"
Daješ mi list i par bombonica.
Razigran kist - vodena bojica.
Kao teretni vlak, kao lavina,
narasta tlak, popusta slavina...
Zar je već kraj?!
|
||||
9. |
Don Kihot
03:22
|
|||
Ja bdijem odavno, samo me oblaci gledaju;
nikoga ne trebam, ali bez njih, ne mogu.
Stanje u kom sam odsutan ali nisam sam -
realni polusan. Počinjem da levitiram.
Bol misli zaklanja - na bijeg ne pomišljam.
Sada si tu i sad je čas - kucnuo je.
Muka mi je, počinjem da hramljem.
Muka mi je al' se ispravljam.
Hoću svoje priče kraj da dočekam na nogama.
Možda sam predugo gazio po zemlji.
Možda se i ne vratim.
Možda me usnuloga ostave,
možda ostanem...
a možda i ne.
Ja bdijem odavno...
Samo me oblaci gledaju.
Ja bdijem odavno...
Samo me oblaci gledaju kako levitiram.
Možda sam predugo gazio po zemlji.
Možda se i ne vratim.
Možda me usnuloga ostave,
možda ostanem...
a možda i ne.
|
||||
10. |
Orlando
03:06
|
|||
Taj Orlando, pas kratkih nogu
po cijele dane u sijenci je.
Nijednom se ne moli bogu,
ne brine brigu esencije.
Narav pitomu i mozak prosti,
nijedan prostor ne užasava,
on želi samo da glođe kosti,
da maše repom, da laje i spava.
Orlando,
dug je put od sjene do sunca.
I dok ga gledam sad kako pomno
sređuje komad mesa prijesni,
javlja se samo pitanje novo:
"A šta bi bilo da Orlando pobjesni?"
Da l' bi pronio bjesnilo gradom,
trujući redom sve kerove
il bi, još zelen, jadnik postrad'o,
up'o u ralje šinterije?
Orlando,
dug je put od sjene do sunca.
|
Pajperov Smijeh Banja Luka, Bosnia and Herzegovina
Pajper je alt-rok koji istražuje kombinacije savremenog muzičkog riječnika. Nastao iz sudara melanholije banjalučke svakodnevnice i zdravorazumskog htijenja čovjeka da se pronađe i nadraste. Stvara pjesme univerzalnih tema obojenih bojama ličnih doživljaja stvarnosti i života. Arhetipski identitet Balkana dozvoljava sebi da se nanovo preispita i pronađe u okeanu pop-kulture zapada u koji se ulio. ... more
Streaming and Download help
If you like Pajperov Smijeh, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp